Aktuelnosti

Karl Jaspers

***

Veliki filozofi se tokom vremena zaboravljaju i ponovo otkrivaju. Oni nikada nisu dovoljno shvaćeni i
sagledani. Ostaje tako kao da se ono što je veliko uvek mora otkriri, čak i kada se spolja čini sasvim
poznatim. Ono zadržava svoju svežinu zahvaljujući izvornosti sa kojom se shvata u jednoj novoj
generaciji, kao da je velikan tek sada došao do izražaja sa svojim bićem. Velikani su stupili u svet da
bi ih čuli, ali oni stolećima mogu biti izgubljeni, sve dok neki čovek ne čuje njihov jezik. Treća i
poslednja u nizu, Jaspersova knjiga iz obimnog dela Veliki filozofi, koje je zapravo Jaspersova
varijanta istorija filozofije.

 

Karl Jaspers (1883–1969)

Karl Jaspers je rođen 1883. godine u Oldenburgu u severnoj Nemačkoj. Godine 1909. završio je studije medicine i zaposlio se u Psihijatrijskoj bolnici Univerziteta u Hajdelbergu, gde je 1913. postao docent za psihologiju. Bavljenje psihologijom, a pre svega psihologijom ličnosti, odvelo ga je u filozofiju. Jaspersov psihijatrijski rad krunisan je njegovim ključnim i vrlo zapaženim delom, Opšta psihopatologija. Posle toga, intenzivno se bavi filozofijom, stvarajući i svoju posebnu varijantu filozofije egzistencije. Godine 1921. postaje redovni profesor filozofije u Hajdelbergu, gde će ostati sve do 1937, kada ga fašisti lišavaju zvanja profesora. Za vreme fašizma živeo je u Nemačkoj u neprestanom strahu za svoj život i život svoje žene, koja je bila jevrejskog porekla. Posebno je teško preživljavao duhovni sunovrat Nemačke pod Hitlerom, koja više nije gradila evropsku kulturu već je tenkovima rušila sve pred sobom. Posle rata vratiće se ponovo u Hajdelberg da predaje filozofiju (1945–1948). Godine 1948. prešao je u Švajcarsku, na Bazelski univerzitet. Umro je 1969. godine.

Glavna dela:

Opšta psihopatologija, 1913 Duhovna situacija vremena, 1931, Filozofija u tri toma, 1932, Um i egzistencija, 1935, Filozofija egzistencije, 1938, Pitanje krivice, 1946, O istini, 1947, Filozofska vera, 1948, O poreklu i cilju istorije, 1949, Uvod u filozofiju, 1950, Veliki filozofi, 1957, Filozofska autobiografija, 1957, Monografije o Šelingu, Ničeu, Maksu Veberu i dr.