Delo Luisa Mamforda, ogromno i razuđeno, obeležavaju njegove čuvene studije o gradu, tehnologiji i kulturi: dve rane, Tehnika i civilizacija (1934) i Kultura gradova (1938), i dve pozne, Grad u istoriji (1961) i Mit o mašini, sa svoja dva toma koja su se pojavila u razmaku od nekoliko godina: Tehnika i razvoj čoveka (1967) i Pentagon moći (1970). Tematski kontinuitet je očigledan, a u prikazima se obično napominje da je u tim poznijim studijama Mamford korigovao neka razmatranja iz onih ranih, najviše njihov prekomerni optimizam u pogledu mogućih kulturnih ishoda. To sigurno nije sve što bi se moglo reći o razlikama između te dve velike faze Mamfordovog dela, ali sada samo pokušavamo da utvrdimo njegove obrise. Naime, ta četiri vrhunca toliko su impozantna da zaklanjaju sve ostalo što je Mamford napisao i radio. Kod nas se iz te masivne senke izvukla samo njegova prva knjiga, Priča o utopijama(1922, Gradac, Alef, 2009), uz još svega nekoliko kraćih tekstova, objavljenih sporadično, u velikim razmacima i u publikacijama koje nije uvek lako pronaći. Ovaj zbornik, iako nužno ograničen, trebalo bi da u tom pogledu donese vidniji pomak – ili da nam prosto skrene pažnju na još neke značajne Mamfordove tekstove, ali i na njegovu ličnost i iskustvo, u onim njihovim aspektima koji posebno dobro objašnjavaju i neke kardinalne tačke njegovog dela.
– Aleksa Golijanin, iz Predgovora